Kako smo već pisali o našem sudjelovanju na Danima svemirske industrije u Europskom centru za svemirska istraživanja i tehnologiju moramo Vas obavijestiti o našim proteklim aktivnostima.
U ime Adriatic Aerospace Association na Danima je 11. rujna 2018. sudjelovao naš predsjednik, Danko Slobodan Bosanac, na prezentacijama industrije koja je neposredno uključena u svemirski program i koja je partner Europske svemirske agencije. Dani svemirske industrije održali su se u Europskom svemirskom centru za svemirska istraživanja, ESTEC, Noordwijk, Nizozemska. Na Danima sudjelovali su i kolegice i kolege iz tvrtke Amphinicy Technologies, neovisno od A3, ali su dali do znanja da su članovi Adriatic Aerospace Association. Možemo zaključiti da smo uspješno sudjelovali na Danima, te preko našeg člana i predsjednika uspostavili smo brojne kontakte sa budućim potencijalnim partnerima.
Uskoro opširnije o sudjelovanju A3 na Danima svemirske industrije.
O Danima svemirske industrije možete pročitati u našem članku:
Novac.hr i Jutarnji list kao partneri Business Sailing Experience Agency koja organizira četiri velike regate od 6.-9. listopada bit će sponzori hrvatskog tima na tradicionalnom Ariane Cup – regati predstavnika europske svemirske industrije. Jedrilica novac.hr i Jutarnjeg lista okupit će tako predstavnike Adriatic Aerospace Association. Radi se o grupi probranih hrvatskih kompanija s visokim ambicijama u svemirskoj industriji, kao i predstavnicima hrvatske znanstvene zajednice; sveučilišta i instituta.
Hrvatski tim će tijekom Ariana’s cup-a organizirati i opuštenu raspravu u ligeštulima zajedno s predstavnicima nekih od najjačih imena europske svemirske industrije. Na regati sudjeluju kompanije koje su u sastavu konzorcija Eutelsat, Airbus, ESA, TAS, RUAG, Daimler, Arianespace, Ceglec, Zodiac, Senera…
U timu Adriatic Aerospace Association sudjelovati će:
Mile Ivanda – Institut Ruđer Bošković,
Bojan Jerbić – Fakultet strojarstva i brodogradnje sveučilišta u Zagrebu,
Tomislav Grubiša – GEOLUX d.o.o.,
Bogomir Hren – ATIR d.o.o.,
Hrvoje Zorc – voditelj projekta Perun (CubeSat),
Slobodan Bosanac – predsjednik Adriatic Aerospace Association.
Novac.hr i Jutarnji list će kao partneri regata producirati niz od sedam tema – od intervjua s vodećim predstavnicima europske svemirske industrije, tvrtki i instituta, do priča o šansama domaćih firmi i znanosti u tom rastućem biznisu.
Uz regatu Ariane’s Cup usporedno će se odvijati European Digital Industry Cup, Global Open Innovation Cup te Circural Change Cup, a epicentar tog najvećeg hrvatskog poslovno-nautičkog iskustava bit će kongresno-izložbeni prostor posebno uređen u trogirskoj marini Baotić.
Na regatama će sudjelovati više od 100 brodova i 900 sudionika.
7. Dani svemirske industrije održavaju se od 11. do 12. rujna 2018. u ESTEC-u – Europskom centru za svemirska istraživanja i tehnologiju u nizozemskom gradu Noordwijku. Ovaj događaj najveći je stručni skup tvrtki u području svemirske tehnologije na kojemu se mogu uspostaviti kontakti i planirati buduća suradnja.
ESTEC je najveći ESA-in centar, njeno tehničko srce, inkubator europskih svemirskih postignuća, u kojem se pokreće i dozrijeva najveći dio ESA-inih projekata, među kojima i:
razvoj i upravljanje svim vrstama misija, znanstvenim i istraživačkim projektima, telekomunikacijama, svemirskim letovima sa ljudskom posadom, satelitskom navigacijom i proučavanjem Zemlje,
pružanje svih rukovodećih i tehničkih stručnosti i objekata potrebnih za pokretanje i upravljanje razvojem svemirskih sustava i tehnologija,
upravljanje centrom za ispitivanje utjecaja okoliša na svemirske letjelice, s pratećim tehničkim laboratorijima specijaliziranim za sistemsku tehniku gradnje, komponente i materijale te suradnja s drugim ustanovama i laboratorijima,
podrška europskoj svemirskoj industriji i bliska suradnja s drugim organizacijama kao što su sveučilišta, istraživački instituti i nacionalne agencije država članica ESA-e, te suradnja sa svemirskim agencijama širom svijeta.
Na Danima svemirske industrije sudjelovati će preko 1500 prijavljenih sudionika, sa preko 15000 ugovorenih sastanaka, a održati će se i tehnička izložba te mnoge konferencije i stručne radionice.
U prijavi naše organizacije naznačili smo naš interes za suradnjom kojeg možete i sami pogledati na ovoj poveznici. Uz uspostavljanje kontakata i planiranju buduće suradnje sa tvrtkama iz područja svemirske tehnologije, sudjelovanje na Danima svemirske industrije iskoristit ćemo i za sastanke sa vodstvom ESTEC-a u planiranju skorog otvaranja ESA-inog BIC-a – Poduzetničkog inkubatora Europske svemirske agencije u Republici Hrvatskoj. Više o ESA BIC-ovima.
Dani svemirske industrije su jedinstven događaj koji pruža izvrsnu priliku za europsku svemirsku zajednicu kako bi se sastala i raspravljala o potencijalnim poslovima. Ovaj događaj jamči mogućnost unaprijed dogovorenih sastanaka sa potencijalnim partnerima. Tvrtke, osobito mali i srednji poduzetnici, mogu predstaviti svoje prepoznatljive sposobnosti i proizvode te izgraditi nova partnerstva tijekom B2B sastanaka. Od prošle godine Dani su otvoreni i za međunarodne kupce koji traže europske dobavljače. Više o B2B sastancima (engleski jezik).
Tehnička izložba će uz B2B sastanke, nadopuniti Dane sa promocijom proizvoda i usluga prijavljenih sudionika, kako bi ojačale njihov položaj na tržištu. Izlaganje na izložbi zahtjeva prethodno plaćanje pristojbi.
Ukoliko želite dodatno osnažiti svoju poslovnu komunikaciju prijavite se za mnogobrojne konferencije i stručne radionice koje će se održavati na Danima svemirske industrije. Popis konferencija (engleski jezik).
Grottaglie, Italija (petak, 6. srpnja 2018.): Nicola Zaccheo, direktor tvrtke Sitael, Vincenzo Giorgio, izvršni direktor tvrtke Altec i George Whitesides, izvršni direktor tvrtke Virgin Galactic, potpisali su u sjedištu Sitaela okvirni sporazum o pokretanju svemirskih letova Virgin Galactica u Italiji.
Izvor: Virgin Galactic
Sporazum dolazi nakon dvije godine poslovnih rasprava, državnih regulatornih analiza, studija o potencijalnim aktivnostima i procjeni tržišta, a potpisivanju je nazočio i osnivač Virgin Grupe Sir Richard Branson, osnivač Angel Groupe g. Vito Pertosa, predsjednik Talijanske svemirske agencije Roberto Battiston, talijanska ministrica Barbara Lezzi, predsjednik regije Apulija Michele Emiliano, predsjednik Aerodroma Apulije Tiziano Onesti i komercijalni direktor američkog veleposlanstva u Rimu Todd Avery.
Sir Richard Branson, osnivač Virgin Grupe, rekao je da od renesanse do suvremene svemirske znanosti, Italija je uvijek bila domaćin velikih inovatora i ideja koje su oblikovale ljudsko znanje te kako vjeruje da je vizija Italije koja je dovela do ove suradnje s svemirskom tvrtkom Virgin pružila pravi poticaj u okretanju svemiru za dobrobit čovječanstva. Ovo partnerstvo moglo bi rezultirati prvom lansiranju čovjeka sa talijanskog tla, odnosno sa teritorija Europe. Suradnjom ćemo pomoći proširiti mogućnosti u znanosti i industriji, ali i milijunima ljudi koji sanjaju doživjeti let u svemir.
Izvor: Virgin Galactic
U rujnu 2016. Altec – javno privatno poduzeće u vlasništvu Talijanske svemirske agencije i tvrtke Thales Alenia Space – potpisao je Memorandum o razumijevanju s tvrtkom Virgin Galactic. U kolovozu 2017. godine američko Ministarstvo vanjskih poslova odobrilo je sporazum o tehničkoj pomoći za izradu plana za izgradnju talijanske svemirske luke koja će osigurati infrastrukturu za buduće suborbitalne letove Virgin Galactica. Operativno sjedište Virgin Galactica ostaje u sjedištu, Spaceport America u Novom Meksiku, prvoj svjetskoj svemirskoj luci.
Ranije ove godine, nakon detaljne analize potencijalnih lokacija, talijansko zrakoplovno tijelo ENAC odredilo je talijansku zračnu luku Taranto-Grottaglie kao buduće sjedište za horizontalno lansirane svemirske letjelice.
Sitael, najveća privatna tvrtka u Italiji sa sjedištem u Apuliji, surađuje s Altecom i Virginom Galacticom kako bi definirala model rada po kojemu će se voditi operacije za svemirske letjelice iz svemirske luke Grottaglie.
Ovaj potpisani sporazum predviđa namjenski sustav svemirskih letjelica, koje izrađuje sestrinska tvrtka Virgin Galactica – The Spaceship Company, s planiranom lokacijom u budućoj svemirskoj luci Grottaglie, koja će integrirati značajni tehnološki i industrijski doprinos Sitaela i ostatka talijanske zrakoplovne industrije, nakon odobrenja državnih nadzornih tijela.
Svemirsku letjelicu koristili bi korisnici poput Talijanske svemirske agencije kao znanstvene platforme za kontinuirano istraživanje svemira, kao i pojedinaca koji žele iskusiti svemir. Ova dvostruka namjena potaknuti će inovacije, industrijski razvoj, STEM obrazovanje (znanost, tehnologiju, inženjerstvo i matematiku), te promicati daljnja ulaganja i gospodarski rast u Apuliji i Italiji u cjelini.
Predstavnici talijanske vlade i regije Apulija, zajedno s vodstvom Veleposlanstva SAD-a u Rimu, bili su prisutni kako bi pokazali svoju potporu ovom projektu, naglašavajući stratešku važnost projekta za SAD i Italiju.
VIRGIN GALACTIC
Virgin Galactic je prva komercijalna svemirska linija na svijetu, koju je osnovao sir Richard Branson, a u vlasništvu je Virgin Grupe i Aabar Investments d.d. – tvrtka Virgin Galactic i njezine sestrinske tvrtke – Virgin Orbit i The Aviation Company otvaraju pristup svemiru kako bi zauvijek promijenili svijet. Kako bi revolucionirali svemirski let s ljudskom posadom, Virgin Galactic testira SpaceShipTwo VSS Unity, sustav svemirske letjelice za višekratnu uporabu. Broj zainteresiranih putnika koji su uplatili rezervacije za let svemirskom letjelicom SpaceShipTwo već je veći od ukupnog broja ljudi koji su ikad letjeli u svemir. SpaceShipTwo i njegov zrakoplov nosač WhiteKnightTwo, proizvedeni su i testirani u sjedištu tvrtke u proizvodnim kapacitetima tvrtke Virgin Galactic – tvrtki The Spaceship Company. Poslovne aktivnosti vršiti će se iz Svemirske luke Amerika smještenoj u New Mexicu. Za više informacija o svemu posjetite virgingalactic.com.
SPACESHIP COMPANY
Spaceship Company je Virgin Galacticova tvrtka koja proizvodi zrakoplovne sustave za sestrinske organizacije sa sjedištem u Mojave zrakoplovnoj i svemirskoj luci u Kaliforniji, gdje izrađuje i ispituje flotu WhiteKnightTwo nosača zrakoplova i SpaceShipTwo višekratnih svemirskih letjelica koji zajedno čine Virgin Galacticov sustav svemirskog leta sa ljudskom posadom. Kao i mnoge Virgin tvrtke širom svijeta, tim od preko 500 talentiranih i posvećenih inženjera, tehničara i stručnjaka privlači spremnost da promijeni trenutno stanje i odgovori na izazove te isporuči inovativna rješenja u aerosvemirskoj industriji prema potrebama klijenata. Kao što i samo ime tvrtke Spaceship Company govori – grade svemirske letjelice, ali rade i puno više. Opsežne mogućnosti tvrtke obuhvaćaju početni dizajn i analizu letjelica, proizvodnju, testiranje na terenu, testiranje u letu i podrška nakon isporuke. Tim tvrtke jedinstveno je pozicioniran kako bi krajnjim korisnicima ponudio razvoj s tisućljetnim kumulativnim iskustvom u dizajnu, proizvodnji i testiranju aerosvemirskih proizvoda.
Projekt zajednički provodi UNOOSA i CMSA, pružanjem mogućnosti provođenja vlastitih eksperimenata znastvenicima iz cijeloga svijeta na Kineskoj svemirskoj postaji. Ovim inovativnim projektom okrenutom budućnosti otvara se prostor aktivnostima istraživanja svemira svim državama članicama kako bi stvorile novu paradigmu u izgradnji sposobnosti u svemirskim znanostima i tehnologijama.
Objavljeni javni poziv za prijavu (AO) prvi je poziv unutar ovog projekta za prikupljanje znanstvenih eksperimenata za Kinesku svemirsku postaju. Priručnik pruža detaljne tehničke podatke o Postaji i njezinim kapacitetima za međunarodnu suradnju. Podnositelji prijedloga trebaju dati svoj prijedlog za svemirske eksperimente i informacije o svom stručnom timu na Prijavnom obrascu, koji će biti temelj za preliminarnu selekciju.
OBUHVAT MOGUĆNOSTI
Ovim javnim pozivom UNOOSA i CMSA složili su se pružiti državama članicama UN-a tri vrste mogućnosti:
Modalitet 1: provođenje eksperimenata unutar Postaje korištenjem poslane opreme eksperimenta koje su razvili podnositelji,
Modalitet 2: provođenje eksperimenata unutar Postaje korištenjem postojeće kineske opreme za eksperimente i
Modalitet 3: provođenje eksperimenata izvan Postaje korištenjem poslane opreme eksperimenta koju su razvili podnositelji.
KRITERIJI PRIHVATLJIVOSTI
Ovaj poziv je otvoren za sve države članice Ujedinjenih naroda, s posebnim naglaskom na zemlje u razvoju. Pravo na prijavljivanje imaju javne i privatne organizacije okrenute znanosti i temeljnim znanjima i vještinama. Potiče se zajednička prijava (i prijave) dvije ili više organizacija iz razvijenih zemalja i zemalja u razvoju. Podnositelji prijava su odgovorni za razvoj svojih projekata.
PODNOŠENJE PRIJAVE
Potpuno popunjeni prijavni obrazac, uključujući potpisanu i ovjerenu stranicu ovjere, mora se dostaviti UNOOSA-i do roka za predaju 31. kolovoza 2018.g. elektronskom poštom i poštom na:
c/o: Aimin Niu (Mr.)
United Nations Office for Outer Space Affairs
United Nations Office at Vienna
Vienna International Centre
P.O. Box 500, A-1400 Vienna, Austria
U sklopu promicanja znanstvenog turizma, obavještavamo Vas o terminu putovanja u Njemački svemirski centar – DLR, uz obilazak Salzburga, Nürnberga, Kölna, Stuttgarta i Münchena, u terminu 6.10.2018. – 10.10.2018. godine, po nižoj cijeni za članove Sindikata i sa specifičnim programom koji nije uobičajen na tržištu. Putovanje je organizirano u suradnji s agencijom Orca travel, a detaljni program možete vidjeti ovdje.
Cijena putovanja za članove sindikata iznosi 2.190 kn, a za sve ostale zainteresirane putnike cijena je 2.690 kn. Razliku u cijeni putovanja za članove podmiruje Sindikat.
Prijavu za putovanje je moguće izvršiti pismenim putem na e-mail: booking@orca-travel.com, a najkasnije do 1.9.2018.
Prilikom prijave obvezno treba navesti i broj članske iskaznice Sindikata. Nakon zaprimanja potvrde o uspješnoj prijavi i primjerka Ugovora o putovanju, potrebno je izvršiti potvrdu rezervacije akontacijskom uplatom u iznosu od 500kn. Ostatak iznosa plativ je u mjesečnim uplatama na žiro račun Agencije do 05.09.2018.
Ukoliko podružnice ili ovlaštene osobe sa ustanova prepoznaju profesionalni interes u putovanju u Njemački svemirski centar, oni također mogu participirati u troškovima puta.
Stojimo na raspolaganju za dodatna pitanja. Svaka sugestija ili ideja oko novih putovanja u okviru znanstvenog turizma je dobrodošla.
Raketa Falcon polijeće iz NASA-inog Svemirskog centra John. F. Kennedy / Izvor: SpaceX
Je li svemir budućnost čovječanstva – (1)?
Prijevoz u svemir je samo pola komponente odlaska u svemir. Druga komponenta je povratak iz orbite na Zemlju bez oštećenja tereta, prije svega ljudi. Naime, nema gotovo niti jednog slučaja kada se zahtjeva povratak satelita na Zemlju bez oštećenja (iznimka je recimo slučaj povratak sonde koja je na asteroidu uzela uzorak materijala iz kojeg je stvoren – Japanska Hayabusa misija)
prof. dr. Slobodan Danko Bosanc
Slobodan Danko Bosanac
Čovječanstvo je pred jednom od najvećih prekretnica u povijesti. Riječ je o osvajanju svemira, koraku koji će svojim ishodom odrediti budućnost ljudske civilizacije. No za taj korak još čovječanstvo nije spremno, premda je korištenje svemira za komercijalizaciju i znanost, koristeći satelite, svemirske sonde i robote, u velikom zamahu. Uspjesi su impresivni. Međutim, temeljni korak još nije dosegnut, a to je osigurati jeftin, siguran i ne stresni prijevoz ljudi u svemir. Zapravo to i jest problem sadašnjeg stanja komercijalizacije svemira – osigurati da sateliti i sonde obave svoj zadatak, od lansiranja, dolaska na određenu lokaciju i izvršiti namjenu zahtjeva njihova duga i skupa ispitivanja, rekao je za ZG Magazin prof. Bosanac.
Ako se izuzme cijena izrade satelita i njegovo ispitivanje lansiranje satelita u orbitu oko Zemlje (LEO – Low Earth Orbit– 300 do 2000 km) je vrlo skupo, daleko od mogućnosti da se može razmišljati o realizaciji projekata koji bi odlučili o budućnosti prisutnosti ljudi u svemiru. Jedan je takav projekt velika svemirska stanica bez koje iole zahtjevniji projekt s ljudskom posadom za odlazaka na Mjesec ili dalje nije zamisliv. Svemirska stanica ne bi koristila samo kao odskočna točka za odlazak u duboki svemir (izraz kojim se opisuje svemir kada se napušta utjecaj Zemljine gravitacije, recimo odlazak na Mars), već za znanstvene i tehnološke laboratorije pa i turističke svrhe.
Koji su to zahtjevni uvjeti za postavljanje korisnog tereta u LEO koji čine veliki problem udovoljiti tri uvjeta za šire korištenje svemira za ljude? Prije svega to je korištenje raketa za prijevoz, zatim treba postignuti brzinu orbitiranja od oko 8 km u sekundi u trenutku kada je raketa paralelna sa površinom Zemlje. Zatim tu je problem što već nakon nekoliko desetaka kilometara iznad površine Zemlje jedna komponenta sagorijevanja, kisik, više nije dostupan dok je svemir (skoro) prazan od bilo kojeg oblika materije. Radi toga svako svemirsko vozilo mora sa sobom nositi i rezerve kisika da bi gorivo, kerozin posebno rafiniran, moglo sagorijevati i tako stvarati potisnu silu. Ovisno o gorivu, ali za kerozin kisika mora biti oko dva i pola puta više. Tako na primjer Airbus zrakoplov A380, danas najveći u svijetu, sa sobom nosi 310 tona kerozina. Da je to svemirsko vozilo morao bi još dodatno nositi 775 tona kisika, umjesto toga troši ga iz atmosfere.
Airbus A380
Raketa – izuzetno loše prijevozno sredstvo
Raketa je izuzetno loše prijevozno sredstvo, samo da se održi lebdeći bez gibanja mora trošiti ogromne količine goriva. Radi toga količina goriva i kisika kojeg mora raketa nositi sa sobom, naravno i rezervoari za njih, uvelike nadmašuje masu korisnog tereta, otprilike 100 puta. Da se ne govori o buci koju stvara kod polijetanja što stvara jedan od uvjeta na korisni teret kojeg nosi. Tako na primjer kompanija Space X zahtjeva da korisni teret (satelit) mora izdržati intenzitet zvuka od 140 dB. Za čovjeka u raketi moraju se stvoriti posebni uvjeti za izolaciju od te buke jer je ista kao da je 30 metara od mlaznog zrakoplova koji polijeće, očekuje se izuzetna bol i trenutno oštećenje sluha. Tu su i vibracije kod polijetanja, kao i šokovi uslijed odvajanja stupnjeva rakete kao i samog modula s korisnim teretom.
Brzina od 8000 metara u sekundi mora se postići u što kraćem roku radi uštede u gorivu. Prema podacima rakete Falcon 9 kompanije Space X (ta se kompanija citira jer daju iscrpne podatke i trenutno je najuspješnija u lansiranju komercijalnih tereta) koristi raketne motore 1900 sekundi za postići tu, orbitalnu, brzinu. Jednostavna računica pokazuje da je srednje ubrzanje oko pola gravitacijske (maksimalna može biti znatno veća) što znači da je sila na teret ekvivalentna pola težine njegove mase. Za usporedbu, zrakoplov pri polijetanju ima ubrzanje od prilike desetinku gravitacijske, to znači da na osobu mase 60 kilograma pritišće sila od 60 Njutna ili popularno 6 kilograma.
Povratak na Zemlju bez oštećenja
Prijevoz u svemir je samo pola komponente odlaska u svemir. Druga komponenta je povratak iz orbite na Zemlju bez oštećenja tereta, prije svega ljudi. Naime, nema gotovo niti jednog slučaja kada se zahtjeva povratak satelita na Zemlju bez oštećenja (iznimka je recimo slučaj povratak sonde koja je na asteroidu uzela uzorak materijala iz kojeg je stvoren – Japanska Hayabusa misija). Zapravo svi sateliti po povratku izgore u gornjim slojevima atmosfere. Problem je da svemirska letjelica nema više dovoljno goriva za usporiti na primjerenu brzinu kojom bi ušla u atmosferu i pri tome imala manevarske sposobnosti. Problem je i zagrijavanje tijela letjelice tako da je razumna granica za sigurni let oko 1000 metara u sekundi. Naravno, ta vrijednost najviše ovisi o visini iznad morske površine, taj se podatak odnosi na oko 30-40 km. Ispod te visine sigurni let letjelice (testovi su vršeni na posebno izrađenim vojnim letjelicama) drastično pada ispod te brzine dok za više slojeve nema podataka.
Simulacije, ali i primjer Space Shuttle-a, pokazuju da svemirska letjelica, manje-više bilo kojeg oblika (recimo kugla), nakon ulaska u atmosferu pri orbitalnoj brzini polagano usporava, a problemi nastaju na visini između 30 km do 50 km. Do visine 50-60 km letjelica lagano uspori na brzinu oko 6000-7000 metara u sekundi kada počinje naglo usporavanje (na astronaute u Space Shuttle-u djeluje sila od najmanje 3 gravitacijske). Međutim, to nije jedini problem, zrak oko letjelice zagrije se na oko 3000 do 4000 °C, dok se površina Space Shuttle-a, radi posebne konstrukcije, zagrije na oko 1500 °C. Svi ti uvjeti daleko su od onih koji bi bili potrebni da ljudi sa sigurnošću i bez stresova odlaze u svemir ali i da se vrate na Zemlju.
Cijene lansiranja
Kolike su cijene lansiranja? Ponuda lansiranja je šarolika, tako su i cijene, međutim one se kreču oko manje-više istih brojki. Uzmimo kao primjer popularnu privatnu kompaniju Space X koja se već probila na tržište kao najpovoljnija cijenom. Jedno lansiranje naplaćuju oko 60 do 90 milijuna dolara, ovisno o tipu rakete. Za tu cijenu mogu lansirati korisni teret u LEO od skoro 23 000 kilograma (Falcon 9) što na je prvi pogleda jako povoljna ponuda (za profesionalce koji se time bave), međutim, to ima i svoju drugu stranu. Cijena je povoljna ako se lansiraju sateliti te mase, međutim ti su projekti izuzetno skupi, od 300 milijuna dolara na više. U odnosu na te cijene jeftinije lansiranje nije velika stavka, ali sigurno nije zanemariva. Jedan je ipak podatak značajan, tom cijenom lansiranja Space X je snabdijevao ISS (International Space Station). Ako netko želi znati koliko košta odlazak na ISS ta je cijena pokazatelj. Prijevoz putnika u svemir je još daleko od pristupačnog »širem sloju ljudi«, a da se i ne govori o cijeni izgradnje svemirske stanice.
ISS svemirska postaja (Foto: NASA)
Visoka cijena velikih satelita ima svoje objašnjenje, svaki je unikat. Za tvrtke koje učestvuju u izradi satelita to je posao koji nije masovna proizvodnja te one moraju na njemu odvojiti ljudstvo i tehniku na izradi, što je veliki trošak. Međutim, barem u sferi satelita došlo je do demokratizacije, prije svega radi razvoja mikrotehnologije. Mnoge komponente satelita mogu sa smanjiti u toj mjeri da se mogu strpati u kockicu dimenzija 10x10x10 cm, ili nekoliko tih kockica zajedno. Ti su sateliti, popularno znani kao CubeSat, namijenjeni za LEO, ali radi njihove niske cijene izrade dostupne su izvedbi u obrazovne svrhe u visoko školskim ustanovama. Ti maleni sateliti imaju i komercijalnu i demokratsku vrijednost.
Nije više da samo velike agenciju imaju privilegiju biti nositeljem svemirskih programa, sada to mogu biti akademske institucije ili tvrtke. Tipično CubeSat košta milijun ili dva kuna dok cijena koštanja lansiranja na komercijalnoj osnovi iznosi nešto više od pola milijuna kuna. Masa jednog CubeSat–a, temeljne konfiguracije, iznosi oko 1 kilogram, što bi značilo da u jedan Falcon 9 stane njih dvadesetak tisuća i cijena lansiranja po jednom bila bi skoro 100 puta niža. Problem je skupiti toliki broj satelita ali time bi se značajno pogoršao problem koji se nazire.
(CubeSat / Izvor: Sveučilište AAlborg, Danska)
Radi svoje dostupnosti širem sloju izvođača sve se više skuplja »svemirski otpad« u LEO, sateliti kojima je isteklo vrijeme rada, sateliti koji nisu nikad proradili, sateliti s marginalnom svrhom. Neke velike kompanije čak razmišljaju o stvaranju mreže CubeSat-a u orbiti oko Zemlje za njihove potrebe globalnog širenja, »svemirski otpad« postaje sve veći hazard za putovanje u svemir. Reguliranje lansiranja i korištenja tih satelita međunarodnim i lokalnim zakonima je zato imperativ budućih svemirskih aktivnosti. Zakon kojim se regulira stvaranje »svemirskog otpada«, zahtijevanjem standarda koje ti sateliti moraju udovoljavati, usvojeni su već od mnogih EU zemalja, a Hrvatskoj predstoji njegovo osmišljavanje i usvajanje. Jedan zanimljiv detalj kojeg ti zakoni sadrže: svaki izvođač CubeSat-a mora osigurati satelit za slučaj ako u orbiti ošteti satelit međunarodno priznatih izvršitelja.
EARTO poziva sve na njihovu konvenciju za strategiju i svečanost uručivanja nagrada za inovacije koje će se održati 16. listopada 2018. u Bruxellesu. Više informacija o dnevnom redu, govornicima, vremenima i lokacijama možete pronaći na poveznicama na kraju teksta.
Da biste saznali više, posjetite EARTO aktivnosti u listopadu:
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Znanstveno vijeće za državnu upravu, pravosuđe i vladavinu prava, nastavlja sa znanstvenom obradom aktualnih društvenih tema. Hrvatski sustav znanosti i visokog obrazovanja trpi česte izmjene zakonodavnog uređenja. S obzirom da su Zakoni koji uređuju ovo područje iznimno važni za razvoj znanosti i visokog obrazovanja, od presudne je važnosti da prihvaćeni smjer bude pravilan i opravdan. Hrvatska akademija je po prirodi svoje društvene uloge središnje mjesto za održavanje te rasprave koja će se održati u četvrtak, 28. lipnja 2018.g. u velikoj dvorani Akademijine palače u Zagrebu, Zrinski trg 11, s početkom u 10 sati.
Rasprava će se voditi na temelju uvodnih izlaganja, s popisom na kraju ovog članka. Na zahtjev elektroničkom poštom poslati će tekstove uvodnih izlaganja, ako budu unaprijed dostavljeni, na adresu koju priopćite tajnici Znanstvenog vijeća gđi. Zrinki Muhek na telefon 01 4895 169 ili na zmuhek@hazu.hr. Rasprava će se snimati i nakon autorizacije biti objavljena u 45. knjizi nakladničkog niza Znanstvenog vijeća Modernizacija prava.
Teme i uvodničari:
dr.sc. Tome Antičić, Lekcije uspješnih sustava znanosti
prof.dr.sc. Ivo Družić, Strategijska polazišta reformi sustava znanosti i visokog obrazovanja
Izv.prof.dr.sc. Frane Staničić, Mane i nedostaci Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju – kako ih popraviti?
prof.dr.sc. Željko Potočnjak, Osiguravanje kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju
doc.dr.sc. Ksenija Grubišić, Primjena kvalifikacijskog okvira u sustavu visokog obrazovanja i znanosti: razvojne prepreke i mogućnosti za visoka učilišta
dr.sc. Tamara Perišin, Visoko obrazovanje i znanost u svjetlu članstva u Europskoj uniji.
English
