Oznaka: a3

Osvajanje svemira najveći je poduhvat u historiji čovječanstva. Iako se još šezdesetih godina prošlog stoljeća, u jeku Hladnog rata, činilo da su nam putovanja na udaljene planete na dohvat ruke, nakon uspješnog slijetanja američke posade na našeg prvog susjeda, na Mjesec, Zemljin satelit ljudi nisu posjetili već gotovo pet decenija, a napori za osvajanje svemira su izgubili na zamahu.

Srećom po ljubitelje istraživanja svemira, proteklih godina se ponovno pokrenula svemirska utrka, u koju su uključene i brojne privatne kompanije, a ne samo nacionalne agencije, a priliku da daju svoj doprinos potencijalno imaju i zemlje našeg okruženja.

O značaju ove prilike i posljedicama ako je ne iskoristimo, za Al Jazeeru govori profesor Slobodan Danko Bosanac, predsjednik Jadranske aero-svemirske asocijacije i istaknuti astrofizičar Instituta Ruđer Bošković iz Hrvatske.

• Napori za osvajanje svemira se uglavnom povezuju sa bogatim zemljama, u koje bi rijetko ko svrstao i države iz naše regije. Da li, ipak, zemlje bivše Jugoslavije na neki način učestvuju u tim svemirskim poduhvatima?

– Prije svega mora se raščistiti pojam „osvajanje svemira“. Ta je aktivnost veoma kompleksna i zahtjeva razvoj u mnogim djelatnostima, ona je duboko interdisciplinarna. Od biologije, medicine, psihologije do visokih tehnologija kao što su robotika, raketna tehnologija, umjetna inteligencija te razvoj materijala, izvora i skladištenja energije.

Sve su te aktivnosti bile objedinjene u velike projekte koje su vodile velike svemirske agencije tako da je izvan njih bilo vrlo malo neposrednog učešća malih zemalja, ne samo zemalja naše regije, i izvan bivše Jugoslavije, u razvoju djelatnosti koje su neposredno uključene u svemirske poduhvate. Razvojem, prije svega tehnologije, korištenje svemira postaje dostupno i zemljama s manjim budžetima, prije svega u lansiranju svojih satelita.

Međutim, problem sa zemljama bivše Jugoslavije je taj što nisu na vrijeme spoznale prilike koje se otvaraju u tom segmentu tehnološkog razvoja ali i korištenja svemira za vlastite potrebe. Neke su zemlje regije to spoznale na vrijeme (npr. Rumunjska, Bugarska, Mađarska i Slovenija) i imaju razvoj svemirske tehnologije dok su ostale, iz razloga koji nadilazi tehnološki i znanstveni razvoj, potpuno, ili skoro potpuno zaostale. Zemlje bivše Jugoslavije imaju svoje ljude u velikim agencijama i aero-svemirskim kompanijama, barem znam za Hrvatsku, ali unutar samih zemalja nema nekog vidljivog učestvovanja u svemirskim aktivnostima.

• Komercijalizacija svemira je na globalnom nivou još, uvjetno rečeno, u svojim povojima. Da li su naučna zajednica i privatni sektor regije spremni uključiti se u te napore?

– Istina, prava komercijalizacija svemira nije počela, ono što se danas tim imenom misli u najvećoj je mjeri korištenje je satelita za zemaljske potrebe, recimo komunikacija, navigacija, vrijeme te u geodeziji, poljoprivredi, geologiji. Naravno, tu je sigurnost, prikupljanje podataka i nacionalna sigurnost. To su sve aktivnosti koje su jako korisne, ali ipak u resoru velikih kompanija, kao što je na primjer navigacija.

Za manje potrebe, naprimjer geodezija, tu se mogu uključiti manja poduzeća, jer nije zahtjevno na infrastrukturu (dovoljna su prijenosna računala) ali što se tiče dodane vrijednosti one se nisko rangiraju.

U tom segmentu u regiji nije potrebna neka zahtjevnija suradnja i barem što se tiče Hrvatske postoje centri gdje se podaci opažanja Zemlje koriste u razne svrhe. To je vjerojatno slučaj i s ostalim zemljama bivše Jugoslavije.

Druga vrsta komercijalizacije je razvoj satelita i njihovo lansiranje u zemljinu orbitu. Mali se sateliti danas mogu kupiti, međutim svrha je da se komponente izrade „kod kuće“ radi vlastitog razvoja tehnologija. Ta se tehnologija može koristiti za druge „zemaljske potrebe“ i ona je izvor komercijalizacije. Taj vid razvoja tehnologije je na samim zemljama regije i koliko je meni poznato nije u velikoj mjeri, ili uopće nije, razvijena.

Istina, postoje poduzeća ali i znanstvene institucije (sveučilišta) koje imaju visoku razinu ekspertize, ali koja nije povezana sa svemirskom tehnologijom. Privatni sektor će se uključiti u razvoj tehnologije za svemir kada spozna da ju može koristiti za zemaljske potrebe, što se u mnogim zemljama već desilo.

U komercijalizaciji satelita razvijaju se kompanije koje nude usluge snimanja Zemlje koristeći male satelite, budući da cijena postaje dostupna za, relativno, male korisnike. Taj oblik komercijalizacije može biti temelj suradnje u regiji, izrada zahtjevnijih satelita za potrebe na razini regije.

Prava komercijalizacija svemira dolazi tek s odlaskom ljudi u svemir, početak prave svemirske ere. Da se to desi potrebna su još mnoga istraživanja i razvoj, temelj za obuhvatnu suradnju u regiji, ujedno pozicionirati se u svjetskom razvoju. Izbor tema je velik, neke od njih su razvoj raketnih sustava za male satelite, ne kemijski raketni pogon, kooperativni sustavi.

• Šta donosi budućnost kada je osvajanje svemira u pitanju i da li u takvoj budućnosti ima mjesta za zemlje iz regije?

Već sam prije spomenuo da je osvajanje svemira izuzetno zahtjevni pothvat, pri tome mislim na prisutnost ljudi u svemiru, a ne samo obično lansiranje satelita i sondi.

Budućnost osvajanja svemira ima dvije temeljne komponente. Jedno je odlazak sa Zemlje u orbitu, a drugo je odlazak iz orbite u duboki svemir. Neću spominjati što znače ljudi u svemiru i koji se svi ostali veliki problemi moraju riješiti (recimo svemirska stanica velikih razmjera).

Odlazak u orbitu nema budućnost tradicionalnim raketnim sustavom, potreban je razvoj novog koncepta, na primjer hibridnog raketnog-mlaznog pogona. Putovanje u duboki svemir isto tako nema budućnosti običnim kemijskim pogonom, potreban je ionski pogon velikog potiska.

To sve zahtjeva veliki napor istraživanja u kojemu je bitna suradnja velikog broja sudionika. Upravo je tu segment gdje se zemlje regije, bivše Jugoslavije, mogu naći i svaka od njih dati svoj doprinos, pod pretpostavkom međusobne koordinacije. Naravno ta suradnja bi uključivala i sudionike iz svijeta. Ukratko, pothvat osvajanja svemira nije stvar pojedine zemlje već Zemlje kao cjeline, projekt je ogroman. Međutim, ako se mi u regiji ne dogovorimo o suradnji tada možemo ostati kao „crne mrlje“ na karti svijeta gdje se gleda razvijenost.

• Šta će regija dobiti time ako sudjeluje u globalnim naporima za osvajanje svemira?

– Jednostavan odgovor je bit ćemo partneri u najvećem pothvatu čovječanstva koji uključuje nesagledivi razvoj. Ako izostanemo iz toga razvoja biti ćemo sobari, sobarice i konobari u rekreaciji onih koji stvaraju, prodavat ćemo za jeftine novce naše prirodne ljepote. Da, naravno, neizostavno iz toga proizlazi da će kriminal i ljudska netrpeljivost po raznim osnovama biti sastavni dio života, što se već jako dobro manifestira u mnogim krajevima.

• Da li u regiji postoji interes za ostvarivanje suradnje među različitim naučnim institucijama, odnosno među kompanijama? Da li bi ta potencijalna suradnja mogla biti ključ uspjeha za regiju?

– Suradnja se ne može nametnuti ili deklarativno uspostaviti. Ono što okuplja ljude na suradnju jesu projekti. Definirajmo projekte od zajedničkog interesa, to na početku ne trebaju biti grandiozni ali dovoljno izazovni da privuku pažnju i zanimanje eksperata i onih koji su voljni krenuti u tom smjeru.

Za definiranje projekata potrebno je prije svega okupiti odgovorne ljude i na stol staviti probleme koje nadilaze interese pojedine zemlje, a to se postiže međusobnim upoznavanjem, razgovorima i dobrom voljom, prije svega ne nekim „šefovanjem“ već suradnjom i ponudom sudionika koji bi njihov bio doprinos. Sigurno, svaka suradnja koja zahtjeva kreativnost i suradnju i međusobni prijenos znanja i tehnologije je ključ uspjeha svugdje, ali sigurno i u regiji koja je rastrgana iracionalnim emocijama. Ponekad je i unutar samih zemalja teško uspostaviti suradnju između institucija, a Jadranska aero-svemirska agencija u tom smislu ulaže velike napore da se stvori sinergija između znanstvenih i obrazovnih institucija s gospodarstvom, tj. čvrsto povežu javni i privatni sektor

U svrhu okupljanja zainteresiranih subjekata na pokretanju zajedničkih projekata naša asocijacija organizira Adria Space Conference: Regional Conference on Space Technology. To bi trebao biti prvi sastanak na kojem bi se okupili svi sudionici voljni raditi na razvoju svemirske tehnologije, upoznati se međusobno i definirati zajedničke točke interesa. Naglasak je na zemljama regije, pogotovo bivše Jugoslavije ali pozvani su gosti iz razvijenih zemalja našeg okruženja i Mediterana. Koristim prigodu ovog mjesta pozvati sve zainteresirane u Zagreb radi upoznavanja i izmjeni iskustva i ideja.

• Vi ste predsjednik Jadranske aero-svemirska asocijacije (A3). Koja je uloga Vaše asocijacije i na koji način možete pomoći regiji?

– Uloga naše asocijacije je okupljanje svih koji svojim radom mogu sudjelovati u razvoju svemirskog programa Hrvatske. Naše članstvo, individualno, poduzeća i znanstvene ustanove broji oko 60 i možemo reći da u najvećoj mjeri pokrivamo gotovo sve što može spadati pod svemirske djelatnosti. Definiramo projekte na kojima rade naši članovi, ali i izvan članstva.

Radimo na obrazovanju osnivanjem sekcija svemirske tehnologije po školama, tehničkim (gimnazije nisu previše zainteresirane), potaknuli smo osnivanje Centra svemirske tehnologije i inovacija u Sisku. Naravno tu je i međunarodna suradnja. Kao temelj našeg djelovanja je regionalna suradnja, potaknuti okupljanje svih zainteresiranih strana za svemirskom tehnologijom, međusobno upoznavanje i temeljem toga vidjeti kako izgraditi zajedničku budućnost.

Naša bi uloga bila prenijeti iskustvo u dosadašnjem radu, ali i izmijeniti iskustva s onima koji već imaju aktivnosti. U svakom slučaju ne pozicionirati se kao voditelji već kao partneri za razvoj naše regije.

• Globalne sile ulažu ogroman novac u svemirske projekte raznih profila. Kakav je odnos vlasti u regiji kada je u pitanju naučnoistraživački rad vezan za svemir?

– Ima više razloga zašto globalne sile ulažu ogromne novce u svemirske projekte. Najvažniji su dobro poznati, dominacija kako vojna tako, izviđanje i obavještavanje. Možda je bolje pitati zašto veće ekonomije kao što su Japan, Indija ili Europska unija ulažu veliki novac u te projekte. Ili pak i manje ekonomije, kao što je Izrael, investiraju veliki novac da pošalju sondu na Mjesec?

Temeljni je razlog pokazati da imaju vrhunsku tehnologiju kojom mogu konkurirati na svjetskom tržištu primijenjene tehnologije u svakodnevnom životu. Japanska sonda poslana je na asteroid Ryugu da uzme malo prašine s njega i vrati ju na Zemlju. Kakva je korist u materijalnom smislu te misije, potrošeni ogromni novac za malo prašine? Tehnologija koja se koristila je bez premca i sad se očekuje njena primjena. Vlasti u Hrvatskoj počele su s poticanjem tih aktivnosti, no očekujemo daljnje jačanje potpore našemu radu zbog ranije navedenih razloga, a posebno zbog jačanja inovacijskog potencijala i međunarodne konkurentnosti Hrvatske.

• Kako ste zadovoljni obrazovanjem u regiji? Treba li više ulagati u promociju STEM obrazovanja (prirodne nauke, tehnologije, inženjerstvo i matematike)?

– Obrazovanje je temelj bilo kojeg kreativnog, inovativnog, razvoja. Društvo određuje kakvo želi biti: dobavljačko ili inventivno. Za dobavljačko društvo, servis razvojnih društava, nije potrebno pretjerano obrazovanje, dovoljno je minimum koji se zahtjeva da se izvrše radnje koje nametne ulagač, i naravno naknada za rad koja je konkurentna na svjetskom tržištu.

Za kreativno, inovativno, društvo zahtjevi su daleko veći. Prije svega poticati maštu i kritičnost, što se postiže u najranijoj dobi, osnovno školovanje. Poticanje strasti za stvaranjem u kombinaciji sa dobivanjem znanja i vještina (popularno STEM) u srednjem školovanju.

Zatim prenošenje vrhunskog znanja, kombinacije teorijskog i praktičnog, na projektima kada se ujedno mora usaditi jedna možda od najvažnijih odlika stvaranja, neuspjeh nije bruka već korak do uspjeha. I naravno na kraju zajednica mora znati adekvatno apsorbirati tako obrazovane kadrove.

Ukratko, učenjem napamet stvara se poslušnik, robot, a učenjem razmišljanja i istraživanja stvara se kreativno društvo.

Izvor: Al Jazeera