English
Priče o naseljavanju drugih odredišta u svemiru zvuče sve manje bajkovito otkako su se znanstvenim i tehnološkim otkrićima o drugim planetima pridružili urbanističko-gospodarsko-sociološki projekti koji pokazuju kako bi funkcionalne nastambe na Marsu mogle izgledati. Kristaliziraju se i procjene tko bi ondje mogao uživati
Tko je nezadovoljan životom na Zemlji, može početi planirati selidbu na neku drugu svemirsku destinaciju, možda mu se posreći i postane jedan od milijun budućih stanovnika Marsa. Otkako je NASA na Crvenom planetu otkrila vodu znanstvenici, ljubitelji svemira i poneki poduzetnik poput Elona Muska razmišljaju o naseljavanju toga planeta, stoji u članku koji nam donosi lider.media autorice Kate Pranić.
Udruženje The Mars Society otišlo je i korak dalje te je početkom ove godine objavilo natječaj ‘Mars City State Design’ pozivajući arhitekte, inženjere i entuzijaste raznih profila da osmisle arhitekturu grada-države Mars. Odazvalo se 175 timova iz više od deset zemalja svijeta i u finale ih je ušlo deset, a pet pobjednika proglašeno je na međunarodnoj konvenciji ‘The Mars Society’ održanoj potkraj listopada ove godine. Putem interneta pratilo ju je pet tisuća ljudi koji su slušali predavanja 150 govornika, stručnjaka za istraživanje Marsa i općenito svemira, a koji su govorili o najnovijim znanstvenim dostignućima i izazovima vezanim uz istraživanje i moguće naseljavanje Marsa. Prvo mjesto pripalo je timu Nexus Aurora, sastavljenome od pripadnika nekoliko nacija, drugo je osvojio Southern Cross Innovations iz Australije, treće Navarro Rémy Foundation iz Francuske, četvrto Phlegra Prime iz SAD-a, a peto Korolev Crater SAR iz Australije.
Simbolične nagrade
Svaki je tim na konvenciji održao videoprezentaciju u kojoj je detaljno objasnio kako zamišlja arhitekturu grada-države Mars. Tim videozapisom upotpunili su svoje prijedloge od dvadeset stranica pisanog materijala, a koji će uskoro na YouTubeovoj stranici udruženja Mars biti dostupni i onima koji nisu pratili konvenciju. Pobjednici natječaja dobili su i simbolične novčane nagrade, prvo mjesto nagrađeno je s deset tisuća dolara, drugo s pet, treće s dvije i pol tisuće, četvrtom je pripala tisuća, a petome petsto dolara.
Zadatak inženjera i arhitekata bio je osmisliti najbolji urbanistički plan za grad-državu Mars koji bi funkcionirao samoodrživo i gdje bi se razvijalo gospodarstvo, kultura, politika, društvo… sve ono što neku državu čini zajednicom građana i državom. Osim na arhitekturu naselja, dio projekta odnosio se i na planiranje gospodarskog razvoja – proizvodnju hrane, odjeće, električne energije, robe široke potrošnje, strojeva i vozila, svega onoga što treba za suvremen život čovjeka.
Ponešto od toga treba uvesti i sa Zemlje, primjerice, napredne tehnologije koje bi odigrale najveću ulogu u naseljavanju Marsa. Neki od problema koje su natjecatelji trebali riješiti su: koji će se inženjerski sustavi upotrijebiti i kako će raditi, kako grad-državu učiniti ekonomski uspješnom i održivom, koje bi škole, kulturne, umjetničke i sportske aktivnosti trebale postojati, kako Mars učiniti privlačnim i ugodnim mjestom za život, odnosno boljim od onoga kakav je na Zemlji, te kako bi tom svemirskom državom trebalo vladati.
Najbolje odredište
Dr. Robert Zubrin, predsjednik The Mars Societyja, rekao je da su finalisti natječaja odradili prekrasan posao iznoseći prijedloge za dugoročno ljudsko naseljavanje planeta Mars, uzimajući u obzir mnoge važne čimbenike.
– Njihovi detaljni napori pomoći će i znanstvenoj zajednici i široj javnosti da bolje razumiju što je potrebno za uspostavljanje prvoga velikoga grada na Crvenom planetu u ne tako dalekoj budućnosti – rekao Zubrin te najavio knjigu ‘Mars City States: New Societies for a New World’, koja izlazi iduće godine, a u kojoj će biti objavljeno dvadeset najboljih sa spomenutog natječaja.
Toga natječaja zacijelo ne bi bilo da NASA nije prije nekoliko godina pronašla vodu na Crvenom planetu, a prošle godine i napravila kartu na kojoj su prikazana područja Marsa u kojima se nalazi zaleđena voda na dubini od samo dva i pol centimetra ispod površine, što je preduvjet za naseljavanje kao i sunčevo svjetlo, kojega ima dovoljno u dijelu planeta gdje se nalazi voda. Znanstvenici NASA-e vjeruju da je Arcadia Planitia, područje u sjevernoj hemisferi Marsa, zasad najbolje mjesto za slijetanje astronauta, ali ne i jedino pa i dalje istražuju Crveni planet i predviđaju da će za petnaestak godina američki astronauti zakoračiti na Mars.
Preduvjeti za organizirani život
Iako je otkriće vode na Marsu glavni razlog optimizmu kad je riječ o potencijalnom naseljavanju planeta, to je samo jedan od uvjeta potrebnih za život, ali, prema mišljenju fizičara i znanstvenika Slobodana Danka Bosanca, koji se bavi razvojem svemirske tehnologije i u sklopu tvrtke Adriatic Aerospace Association priprema lansiranje prvoga hrvatskoga satelita, za Zemljane nije dovoljan. Što bi sve trebalo, osim vode, za život čovjeka u svemiru?
Bosanac ističe da je gotovo univerzalno mišljenje, koje i astronomi šire, da je voda indikacija postojanja života. Tvrdi da je to nakaradno mišljenje jer je u svemiru voda najzastupljenija poslije ugljikova monoksida. Ona se u međuzvjezdanom prostoru nalazi kao slobodna molekula, a na asteroidima i planetima nalazi se ukomponirana u stijene. Na Zemlji je isto tako, međutim, zbog ogromnih tlakova koji se stvaraju hlađenjem Zemljine kore voda je istisnuta iz njih i pojavljuje se kao ocean. Prema nekim procjenama u dubokoj Zemljinoj kori ima dovoljno vode da potpuno potopi sve kontinente.
– Za organizirani život o kojem se priča, njih milijun na Marsu, potrebne su tri najvažnije komponente: voda, hrana i održivi ciklus kisik-ugljikov dioksid. Međutim, iznad njih je energija, bez nje je nemoguće osigurati te komponente. Pod pretpostavkom da se osigura izvor nepresušne energije, jer intenzitet sunčeve na Marsu je upola manji od onog na Zemlji te se teško može računati na nju, zajednica na Marsu može stvoriti društveni sustav koji omogućava održivu opskrbu tih triju komponenti. To je prije svega društvo vegetarijanaca jer je proizvodnja proteina životinjskog podrijetla iznimno zahtjevna zbog potrošnje vode, ali i hrane za životinje. Možda je rješenje umjetna proizvodnja tog izvora proteina, i te se mogućnosti istražuju. Međutim, najjeftinija je proizvodnja hrane biljnog podrijetla, ujedno je ona u ciklusu (ugljikov dioksid plus voda ide u kisik plus šećeri (hrana)). Oblik društvene zajednice pretežno bi bio poljoprivredni, industrija bi bila za održavanje zajednice i nešto razvoja – objašnjava Bosanac.
Pouke za Zemlju
Naglašava da je tu i praktični problem – kako osigurati temeljne elemente za biljke: dušik, fosfor i kalij i još dosta drugih. Tlo Marsa sadrži te elemente, ali u drukčijim omjerima i potrebno je uzgojiti biljne sorte prilagođene njemu. Osim toga, tlo Marsa ima za biljke toksične spojeve koji se trebaju ukloniti prije sadnje. A tu je i problem količine bilja potrebnog za recikliranje ugljikova dioksida.
– Procjene govore da za jednu odraslu osobu treba oko 16.000 listova bilja da je održi na životu i to ako je lišće stalno izloženo izvoru energije. Srednje veliko stablo sadrži oko 16.000 listova, tako da za zajednicu od milijun ljudi treba barem milijun stabala i izvor stalne energije za fotosintezu. To je samo dio problema, prema tome zajednica od milijun ljudi na Marsu treba čekati dosta vremena. Međutim, takva su razmišljanja jako korisna jer upućuju na to kako da održimo svoj razvoj na Zemlji – napominje Bosanac.
Novi put evolucije
No teškoće s opskrbom hrane za milijun ljudi nisu jedini problem, tu je i sila teže. Bosanac pojašnjava da na Marsu nema nekih posebnih tektonskih poremećaja; vjetrovi pušu velikom brzinom i premda je atmosfera gotovo vakuum mogu izazvati velike teškoće jer sa sobom nose i prašinu, ali za ljude je najgora sila teže, koja iznosi trećinu od zemaljske.
– To znači da naše mišićno tkivo koje je pripremljeno nositi teret od, primjerice, 60 kilograma na Zemlji, na Marsu se mora nositi sa samo 20 kilograma. Neizbježna je atrofija mišićnog tkiva, ali i kostiju. Dakle, zajednica ljudi na Marsu krenula bi svojim putem evolucije – objašnjava Bosanac.
Pritom ističe da je naseljavanje Marsa nezamislivo bez pomoći novih tehnologija, odnosno robota i umjetne inteligencije. Jer treba istražiti područja izvan zajednice gdje je vakuum, a to mogu jedino roboti i to oni koji samostalno donose odluke, a ne oni pod komandom iz nekog centra, što znači da moraju imati kognitivne sposobnosti, inteligenciju.
