Potpisan Sporazum o suradnji između Hrvatske zajednice tenhičke kulture i A3

U četvrtak, 26. studenog 2020.g. na Institutu Ruđer Bošković, u dvorani krila III. svečano je potpisan Sporazum o suradnji organizacija Hrvatske zajednice tehničke kulture (HZTK) i naše Jadransko aero-svemirske asocijacije (A3 – Adriatic Aerospace Association).

HZTK je krovna organizacija tehničke kulture u Republici Hrvatskoj, najzaslužnija za poticanje, razvoj i održavanje tehničke kulture u osnovnim i srednjim školama u Republici Hrvatskoj, a ovim Sporazumom A3 uključuje i aero-svemirski dio tehničke kulture u nacionalnu priču, te je ovo potpisivanje od velikog značaja kako za našu organizaciju, tako smo uvjereni i za HZTK, ali i svekoliku hrvatsku javnost, posebice obrazovni sektor.

Sporazum su potpisali ispred HZTK, predsjednik dr.sc. Damir Tomić i glavna tajnica Zdenka Terek te ispred A3, predsjednik dr.sc. Slobodan Danko Bosanac.

Posebna zahvala ravnatelju Instituta dr.sc. Davidu Matthewu Smithu na gostoprimstvu i podršci buduće suradnje nacionalne tehničke kulture i aerosvemirskog sektora u Hrvatskoj.

Cilj ovog Sporazuma je formiranje okvira za suradnju između HZTK i A3, kako bi se razvijali zajednički programi, inicijative, projekti i aktivnosti u okviru obrazovanja u tehničkim znanostima s naglaskom na svemirsku tehnologiju. Suradnja HZTK s A3 je od izuzetnog značaja za obje zajednice, kao uvjet  za razvoj svemirskog programa RH te uključivanja u međunarodnu svemirsku zajednicu. Suradnja je ključna za stvaranje budućih partnerstava, organizaciju radionica, predavanja, poticanju rada na projektima među mladima kroz sudjelovanju stručnjaka, kao i razvijanje mreže s informacijama iz oblasti svemirskih inovacija.

Kolonizacija Crvenog planeta – Na Marsu ćemo biti triput lakši

Priče o naseljavanju drugih odredišta u svemiru zvuče sve manje bajkovito otkako su se znanstvenim i tehnološkim otkrićima o drugim planetima pridružili urbanističko-gospodarsko-sociološki projekti koji pokazuju kako bi funkcionalne nastambe na Marsu mogle izgledati. Kristaliziraju se i procjene tko bi ondje mogao uživati

Tko je nezadovoljan životom na Zemlji, može početi planirati selidbu na neku drugu svemirsku destinaciju, možda mu se posreći i postane jedan od milijun budućih stanovnika Marsa. Otkako je NASA na Crvenom planetu otkrila vodu znanstvenici, ljubitelji svemira i poneki poduzetnik poput Elona Muska razmišljaju o naseljavanju toga planeta, stoji u članku koji nam donosi lider.media  autorice Kate Pranić.

Udruženje The Mars Society otišlo je i korak dalje te je početkom ove godine objavilo natječaj ‘Mars City State Design’ pozivajući arhitekte, inženjere i entuzijaste raznih profila da osmisle arhitekturu grada-države Mars. Odazvalo se 175 timova iz više od deset zemalja svijeta i u finale ih je ušlo deset, a pet pobjednika proglašeno je na međunarodnoj konvenciji ‘The Mars Society’ održanoj potkraj listopada ove godine. Putem interneta pratilo ju je pet tisuća ljudi koji su slušali predavanja 150 govornika, stručnjaka za istraživanje Marsa i općenito svemira, a koji su govorili o najnovijim znanstvenim dostignućima i izazovima vezanim uz istraživanje i moguće naseljavanje Marsa. Prvo mjesto pripalo je timu Nexus Aurora, sastavljenome od pripadnika nekoliko nacija, drugo je osvojio Southern Cross Innovations iz Australije, treće Navarro Rémy Foundation iz Francuske, četvrto Phlegra Prime iz SAD-a, a peto Korolev Crater SAR iz Australije.

Simbolične nagrade

Svaki je tim na konvenciji održao videoprezentaciju u kojoj je detaljno objasnio kako zamišlja arhitekturu grada-države Mars. Tim videozapisom upotpunili su svoje prijedloge od dvadeset stranica pisanog materijala, a koji će uskoro na YouTubeovoj stranici udruženja Mars biti dostupni i onima koji nisu pratili konvenciju. Pobjednici natječaja dobili su i simbolične novčane nagrade, prvo mjesto nagrađeno je s deset tisuća dolara, drugo s pet, treće s dvije i pol tisuće, četvrtom je pripala tisuća, a petome petsto dolara.

Zadatak inženjera i arhitekata bio je osmisliti najbolji urbanistički plan za grad-državu Mars koji bi funkcionirao samoodrživo i gdje bi se razvijalo gospodarstvo, kultura, politika, društvo… sve ono što neku državu čini zajednicom građana i državom. Osim na arhitekturu naselja, dio projekta odnosio se i na planiranje gospodarskog razvoja – proizvodnju hrane, odjeće, električne energije, robe široke potrošnje, strojeva i vozila, svega onoga što treba za suvremen život čovjeka.

Ponešto od toga treba uvesti i sa Zemlje, primjerice, napredne tehnologije koje bi odigrale najveću ulogu u naseljavanju Marsa. Neki od problema koje su natjecatelji trebali riješiti su: koji će se inženjerski sustavi upotrijebiti i kako će raditi, kako grad-državu učiniti ekonomski uspješnom i održivom, koje bi škole, kulturne, umjetničke i sportske aktivnosti trebale postojati, kako Mars učiniti privlačnim i ugodnim mjestom za život, odnosno boljim od onoga kakav je na Zemlji, te kako bi tom svemirskom državom trebalo vladati.

Najbolje odredište

Dr. Robert Zubrin, predsjednik The Mars Societyja, rekao je da su finalisti natječaja odradili prekrasan posao iznoseći prijedloge za dugoročno ljudsko naseljavanje planeta Mars, uzimajući u obzir mnoge važne čimbenike.

– Njihovi detaljni napori pomoći će i znanstvenoj zajednici i široj javnosti da bolje razumiju što je potrebno za uspostavljanje prvoga velikoga grada na Crvenom planetu u ne tako dalekoj budućnosti – rekao Zubrin te najavio knjigu ‘Mars City States: New Societies for a New World’, koja izlazi iduće godine, a u kojoj će biti objavljeno dvadeset najboljih sa spomenutog natječaja.

Toga natječaja zacijelo ne bi bilo da NASA nije prije nekoliko godina pronašla vodu na Crvenom planetu, a prošle godine i napravila kartu na kojoj su prikazana područja Marsa u kojima se nalazi zaleđena voda na dubini od samo dva i pol centimetra ispod površine, što je preduvjet za naseljavanje kao i sunčevo svjetlo, kojega ima dovoljno u dijelu planeta gdje se nalazi voda. Znanstvenici NASA-e vjeruju da je Arcadia Planitia, područje u sjevernoj hemisferi Marsa, zasad najbolje mjesto za slijetanje astronauta, ali ne i jedino pa i dalje istražuju Crveni planet i predviđaju da će za petnaestak godina američki astronauti zakoračiti na Mars.

Preduvjeti za organizirani život

Iako je otkriće vode na Marsu glavni razlog optimizmu kad je riječ o potencijalnom naseljavanju planeta, to je samo jedan od uvjeta potrebnih za život, ali, prema mišljenju fizičara i znanstvenika Slobodana Danka Bosanca, koji se bavi razvojem svemirske tehnologije i u sklopu tvrtke Adriatic Aerospace Association priprema lansiranje prvoga hrvatskoga satelita, za Zemljane nije dovoljan. Što bi sve trebalo, osim vode, za život čovjeka u svemiru?

Bosanac ističe da je gotovo univerzalno mišljenje, koje i astronomi šire, da je voda indikacija postojanja života. Tvrdi da je to nakaradno mišljenje jer je u svemiru voda najzastupljenija poslije ugljikova monoksida. Ona se u međuzvjezdanom prostoru nalazi kao slobodna molekula, a na asteroidima i planetima nalazi se ukomponirana u stijene. Na Zemlji je isto tako, međutim, zbog ogromnih tlakova koji se stvaraju hlađenjem Zemljine kore voda je istisnuta iz njih i pojavljuje se kao ocean. Prema nekim procjenama u dubokoj Zemljinoj kori ima dovoljno vode da potpuno potopi sve kontinente.

– Za organizirani život o kojem se priča, njih milijun na Marsu, potrebne su tri najvažnije komponente: voda, hrana i održivi ciklus kisik-ugljikov dioksid. Međutim, iznad njih je energija, bez nje je nemoguće osigurati te komponente. Pod pretpostavkom da se osigura izvor nepresušne energije, jer intenzitet sunčeve na Marsu je upola manji od onog na Zemlji te se teško može računati na nju, zajednica na Marsu može stvoriti društveni sustav koji omogućava održivu opskrbu tih triju komponenti. To je prije svega društvo vegetarijanaca jer je proizvodnja proteina životinjskog podrijetla iznimno zahtjevna zbog potrošnje vode, ali i hrane za životinje. Možda je rješenje umjetna proizvodnja tog izvora proteina, i te se mogućnosti istražuju. Međutim, najjeftinija je proizvodnja hrane biljnog podrijetla, ujedno je ona u ciklusu (ugljikov dioksid plus voda ide u kisik plus šećeri (hrana)). Oblik društvene zajednice pretežno bi bio poljoprivredni, industrija bi bila za održavanje zajednice i nešto razvoja – objašnjava Bosanac.

Pouke za Zemlju

Naglašava da je tu i praktični problem – kako osigurati temeljne elemente za biljke: dušik, fosfor i kalij i još dosta drugih. Tlo Marsa sadrži te elemente, ali u drukčijim omjerima i potrebno je uzgojiti biljne sorte prilagođene njemu. Osim toga, tlo Marsa ima za biljke toksične spojeve koji se trebaju ukloniti prije sadnje. A tu je i problem količine bilja potrebnog za recikliranje ugljikova dioksida.

– Procjene govore da za jednu odraslu osobu treba oko 16.000 listova bilja da je održi na životu i to ako je lišće stalno izloženo izvoru energije. Srednje veliko stablo sadrži oko 16.000 listova, tako da za zajednicu od milijun ljudi treba barem milijun stabala i izvor stalne energije za fotosintezu. To je samo dio problema, prema tome zajednica od milijun ljudi na Marsu treba čekati dosta vremena. Međutim, takva su razmišljanja jako korisna jer upućuju na to kako da održimo svoj razvoj na Zemlji – napominje Bosanac.

Novi put evolucije

No teškoće s opskrbom hrane za milijun ljudi nisu jedini problem, tu je i sila teže. Bosanac pojašnjava da na Marsu nema nekih posebnih tektonskih poremećaja; vjetrovi pušu velikom brzinom i premda je atmosfera gotovo vakuum mogu izazvati velike teškoće jer sa sobom nose i prašinu, ali za ljude je najgora sila teže, koja iznosi trećinu od zemaljske.

– To znači da naše mišićno tkivo koje je pripremljeno nositi teret od, primjerice, 60 kilograma na Zemlji, na Marsu se mora nositi sa samo 20 kilograma. Neizbježna je atrofija mišićnog tkiva, ali i kostiju. Dakle, zajednica ljudi na Marsu krenula bi svojim putem evolucije – objašnjava Bosanac.

Pritom ističe da je naseljavanje Marsa nezamislivo bez pomoći novih tehnologija, odnosno robota i umjetne inteligencije. Jer treba istražiti područja izvan zajednice gdje je vakuum, a to mogu jedino roboti i to oni koji samostalno donose odluke, a ne oni pod komandom iz nekog centra, što znači da moraju imati kognitivne sposobnosti, inteligenciju.

Kako male zemlje mogu pronaći svoju ulogu u svemirskim aktivnostima

Ovaj tekst rezultat je panel diskusije na temu „Male zemlje u svemirskoj eri“, motivirane brzim razvojem istraživanja svemira, iskorištavajući koristi od njega za dobrobit čovječanstva i buduću prisutnost ljudi u njemu. Male bi zemlje također trebale pronaći svoju ulogu u ovom nastojanju, ali u konkurenciji s velikim konglomeratima pitanje je KAKO?

Uvod

Stabilno i prosperitetno društvo mora biti kreativno u znanosti i tehnologiji i biti globalno konkurentno. Dva faktora koja određuju uspjeh jesu kreativno obrazovani članovi zajednice i vodstvo u novim idejama. Stoga je za malu zemlju, s dovoljno obrazovanim stanovništvom, od najveće važnosti utvrditi trendove na polju znanosti i tehnologije i usmjeriti njihove razvojne napore u tom pravcu. Istraživanje i razvoj u svemirskim aktivnostima pružaju mogućnostima malih zemalja da sudjeluju kao aktivne članice. To prije svega zahtijeva definiranje strateškog smjera razvoja u području zrakoplovne industrije visoke tehnologije, osnovne znanosti i razvoja, kao i aktivnosti u području svemirske medicine, svemirskog prava i svemirskog turizma.

Preporuke

Bitna osobina svemirskih programa je interdisciplinarno i prekrivanje odgovornosti nekoliko ministarstava. Stoga je osnovni korak ka započinjanju Svemirskog programa uspostava Svemirske agencije financiranjem ministarstava Znanosti, Prometa, Gospodarstva (gdje je tehnologija ugrađena) i Obrane. Nacionalna svemirska agencija trebala bi idealno pokriti sve sektore Svemirskog programa, sa stručnjacima za svoja područja. Nastavak uspostavljanja Svemirske agencije jest uspostavljanje Nacionalne svemirske strategije koja ima dva glavna segmenta:
1. Nacionalni svemirski program (istraživanje, tehnologija i primjene)
2. Međunarodni kontakti: ESA, EU, bilateralna suradnja

Oba ova segmenta čine osnovu za pristupanje članstvu u Europskoj svemirskoj agenciji. Svemirska strategija trebala bi obuhvatiti dugoročne i kratkoročne ciljeve razvoja i definirati prioritetna područja.

Put za punopravno članstvo ESA-e prvo je potpisati Okvirni program, a zatim postati država suradnik i time se pridružiti programu PECS (Plan za Europske države suradnike). Povelja PECS koja traje pet godina omogućit će državi da razvije svoju svemirsku industriju uz potporu ESA-e. Sljedeći je korak pridruženo članstvo ESA-e i na kraju punopravno članstvo ESA-e. Nacionalna svemirska agencija predstavlja zemlju u Vijeću i Programskim odborima ESA-e. Također savjetuje vladu o razinama opredijeljenosti prema neobaveznim programima ESA-e u skladu sa Svemirskom strategijom. Za podršku stvaranju svemirskih start-up tvrtki preporučljivo je osnovati ESA Poslovni inkubacijski centar (ESABIC).

Paralelno s tim, trebao bi postojati Nacionalni svemirski program za pripremu industrije i akademske zajednice za konkurentno okruženje ugovora ESA-e i EZ-a i omogućiti plodnu dvostranu suradnju.

Kao članica Europske unije zemlja također sudjeluje u “downstream” svemirskom programu EU koji provodi Europska komisija. Primjeri su satelitska navigacija (EGNOS i Galileo), promatranje Zemlje (Copernicus), Space Situational Awareness (SSA) i program GOVSATCOM. Za korištenje Public Regulated Service ministarstava unutarnjih poslova i obrane Galileo trebalo bi uspostaviti nadležno PRS tijelo (Competent PRS Authority – CPA).

Institut Ruđera Boškovića, Zagreb, Hrvatska, 13. listopada 2019.g.

Prof. Dr. Slobodan Danko Bosanac
Predsjednik Adriatic Aerospace Association

Potpisnici dokumenta:
Petr Bares, President, Czech Space Alliance
Prof. Dr. Sc. Slobodan Danko Bosanac, President, Adriatic Aerospace Association
Mag. Dr. Andreas Geisler, Appointed Head of the FFG Aeronautics and Space Agency.
Prof. Dr. Tomaž Rodič, Director, Slovenian Centre for Space Sciences and Technologies
Prof. Dr. Carsten Scharlemann, Head of Deparment, Aerospace Engineering, University of Applied Sciences Wiener Neustadt
Prof. Heinz Stoewer, Founder of Space Associates GmbH
Dr. Sc. Hrvoje Zorc, Adriatic Aerospace Association
Mag.iur. Anja Nakarada Pečujlić, Serbian Case for Space

U Sekciji za svemirsku tehnologiju rade ionski motor

Svima je zadatak popularizacija i razvoj nekih segmenata svemirske tehnologije koja je primjerena učenicima srednjih škola, a očekuje se da bi sekcije mogle biti osnovane u 50-ak srednjih škola

Izrada ionske lebdjelice i modela ionskog motora konkretni su ciljevi nedavno osnovane Sekcije za svemirsku tehnologiju Sisak čiji su članovi 20-ak učenika Tehničke škole Sisak, a vodi ju profesor Stevče Arsoski uz pomoć suradnika.

FOTO: Večernji list

“Osnivanje sekcija za svemirsku tehnologiju u srednjim školama je nastavak suradnje sa stručnom udrugom Adria Aerospace Association koja je osnovana u Zagrebu sa sjedištem na Institutu Ruđer Bošković i čiji je nositelj tih aktivnosti predsjednik dr.sc. Slobodan Danko Bosanac.”, kazuje nam prof. Arsoski dodavši kako je upravo Tehnička škola nositelj tih aktivnosti u RH te da je do sada, osim Siska, svemirska sekcija osnovana u još devet srednjih škola, donosi Večernji list.

Svima je zadatak popularizacija i razvoj nekih segmenata svemirske tehnologije koja je primjerena učenicima srednjih škola, a očekuje se da bi sekcije mogle biti osnovane u 50-ak srednjih škola. Sisačka Tehnička škola odavna se bavi svemirskom tehnologijom, prije tri godine su u Tehničkoj školi Sisak napravili svemirski rover, a još 2006. su učenici Jurica Kundrata, Dino Laktašić i Tomislav Gombač izradili prvu ionsku lebdjelicu, koja je upisana kao 327. takav uspješni eksperiment u svijetu. Nakon 12 godina pauze novi učenici sada žele taj uspjeh ponoviti, no otići i korak dalje.

“Učenici 2. Razreda će izraditi ionsku lebdjelicu no najkompleksniji naš projekt u ovoj školskoj godini je  izrada i razvoj modela ionskog motora. Trenutno imamo dvije ekipe koje se već bave prvom fazom, a to je projektiranje i modeliranje elemenata  modela ionskog motora u jednom od računalnih programa za 3D modeliranje. Završna faza je planirana za ožujak i travanj, kada ekipe učenika trebaju isprintati elemente na školskim 3D printerima i složiti zamišljeni model  ionskog motora. Prvi probni pokusni rad ionskog motora  planiran je za početak svibnja.”, objašnjava prof. Arsoski. No, neće sve na tome stati. Naime, u Regionalnom centru kompetencija pri Tehničkoj školi Sisak isplaniran je i Praktikum za svemirsku tehnologiju, kao jedini takve vrste i namjene u RH.

“A mislim da takav praktikum  nema niti jedna srednja škola u Europskoj Uniji. Praktikum za svemirsku tehnologiju će biti opremljen za servisiranje i pripremanje mikro satelita za lansiranje u orbitu, ali  normalno da će  sve aktivnosti u Praktikumu biti primjerene razini znanja učenika srednjih škola.”, napominje sisački profesor. Osim tog tehničkog odjela predviđeno je i instaliranje opreme za komunikaciju sa satelitima u orbiti, tzv.  komunikacijski centar za satelite što je još jedna dodatna stručna kompetencija koju će učenici Tehničke škole Sisak steći kroz redovno školovanje u budućem Regionalnom centru kompetencija. “Smatram da Sisak ima vrlo velike šanse i uvjete postati prvi grad i Sisačko-moslavačka  županija u kojima  će u narednih sedam godina nastati potpuno nova industrija bazirana na proizvodnji i razvoju svemirske tehnologije.”, napominje prof. Arsoski. Tijekom ove školske godine se očekuje da kroz edukaciju i radionice prođe oko 300 učenika u RH , a oni bi trebali biti prvi rasadnik potencijalnih kandidata za buduće studijske programe iz područja svemirske tehnologije.